Zingiber officinale na latinskom, odnosno đumbir, jedna je od najstarijih, najcjenjenijih i najčešće korištenih biljaka na svijetu, čija se upotrebažeže tisućama godina unatrag. Potječe iz jugoistočne Azije, s područja današnje Indije i Tajlanda, a koristio se kako u tradicionalnoj medicini, tako i u kulinarstvu. Dio biljke koji se koristi i koji je jestiv je podzemna rizoma, jer sadrži brojne korisne, protuupalne i ljekovite tvari, zbog čega se i danas koristi kako u kuhinji, tako i u zdravstvene svrhe. Po izgledu biljka ima duga zelena stabljika i žute cvjetove, a njezin podzemni dio raste ispod zemlje i nalikuje gomolju. Đumbir za zdravlje ili u druge svrhe, više o njem, njegovom podrijetlu i primjeni pročitajte u nastavku.
Podrijetlo i povijest đumbira
Đumbir je tropska biljka koja potječe s područja južne Kine i Indije. Koristio se u ayurvedskoj i kineskoj medicini, jer se već tada vjerovalo u njegove pozitivne učinke na zdravlje – uglavnom za ublažavanje probavnih tegoba, mučnine i upala. S vremenom se proširio na Bliski istok, a zatim i u Europu. U srednjem vijeku postaje iznimno cijenjen i skupocjen. Danas se uzgaja prvenstveno u Indiji, Kini, Nigeriji i Indoneziji, a dodatno se koristi i u obliku dodataka prehrani te u kozmetici.
Pozitivni učinci đumbira
Rizoma đumbira sadrži više od 400 spojeva, od kojih mnogi blagotvorno djeluju na ljudski organizam i zdravlje. Među najpoznatijima su: gingerol, šogaol i zingiberen. Gingerol ima protuupalna i antioksidativna svojstva. Slična svojstva ima i šogaol, koji nastaje sušenjem đumbira, dok je zingiberen eterično ulje bogato vitaminima koje se također nalazi u rizomi.
Upotreba đumbira
Osim u tradicionalnoj medicini, đumbir se često koristi i kao začin te je dodatak mnogim jelima. Ima snažan, oštar i pikantan okus, a može se konzumirati svjež ili osušen.
